Arpad Šarkezi – čovek koji je pretrčao sedmu deceniju života

Kada sam prvi put upoznala Arpada, bio je to moj prvi dan trčanja sa ekipom Ark So maratona. Kao i uvek, bila je subota i trčalo se 5 kilometara. U znak dobrodošlice, Arpad je pretrčao sve kilometre sa mnom, strpljivo, lagano, mojim tempom. Vreme mi je proletelo a tek sam kasnije shvatila da ovaj čovek trči zarad uživanja, on trči bez imalo napora, lagano i harmonično, usput zabavljajući ostale i tako im pomažući da pretrče zadate dužine. Kako biste i vi bolje upoznali ovog sjajnog trkača i još sjajnijeg čoveka, postavila sam mu nekoliko pitanja:

Zašto je 2017.godina važna za Vas?

Približava se kraj godine, trkačka sezona je završena i to je period kada se sumiraju rezultati. Zato sam ove godine rešio da stavim na papir ne samo rezultate, već i šta sam do sada uradio u svojoj trkačkoj karijeri. Razloga za ovu moju odluku ima više, ali istakao bih dva ključna: da ove 2017. godine slavim sedmu deceniju života i da sam u svojoj trkačkoj karijeri ispunio desetogodišnji dugoročni cilj, a to je: da od šezdeset prve do sedamdesete godine istrčim bar jedan maraton godišnje.


Kad i kako je počela Vaša trkačka priča?

Trčanjem sam se počeo baviti od 2003. godine kada sam istrčao nekoliko polumaratona od 21 km i učestovao na kraćim trkama (od 5km, 10 km). Razlog zbog čega sam tako kasno ušao u trkački svet jeste što sam imao premalo informacija iz ove sportske discipline. Novine su uglavnom pisale samo o pobednicima i najboljima, a poznavajući svoje sportske kvalitete nisam mogao videti sebe među ovim vrhunskim sportistima, smatrajući ih kao da su nadljudi, da su sa druge planete.

Prelomna godina za moju trkačku karijeru bila je 2004. godina kada sam prvi put učestvovao u organizaciji somborskog polumaratona, gde sam upoznao Milenka Popića glavnog organizatora i jednog od osnivača somborskog polumaratona, kao i tada najbolje maratonce iz okruženja. Godine 2004. na somborskom polumaratonu bilo je 59 finišera, nije veliki broj, ali treba istaći da su svi imali rezultate za poštovanje.

Posle nekoliko godina stažiranja na kraćim trkama, 2008. godine sa napunjenih 60 godina života, skupio sam dovoljno snage da istrčim svoj prvi maraton – 42.195 m! Bilo je to u Novom Sadu i po savetima Zdravka Mišovića iz Kule na moje zadovoljstvo maratonska staza je pobeđena. Rezultat je bio mnogo bolji od očekivanog, ali moram priznati to nije bio nimalo lak zadatak.

Arpadov prvi maraton istrčan u 60.godini!

Da li ste ikada pomišljali da odustanete?

Nakon ulaska u cilj rekao sam sam sebi: u redu imaš istrčan maraton, možeš da se hvališ da si maratonac, ali hvala … maraton nikad više! Dan posle prvog maratona, kada su bolovi u mišićima nestali, a telo se odmorilo, počeo sam malo drugačije razmišljati: pa… i nije bilo tako strašno, mogao bi još koji put Arpade. S obzirom na to da postignuto vreme u Novom Sadu i nije neki rezultat za hvalisanje, rodila se ideja tj. desetogodišnji cilj: da ako me zdravlje posluži, svake godine istrčim bar jedan maraton do svoje sedamdesete godine života. Tako sam ideju o odustajanju pretvorio u ideju o uspevanju u zadatom cilju.

Kad podvučete crtu, šta je ispod nje?

Za deset godina istrčao sam jedanaest maratona. Devet puta sam trčao maraton u Novom Sadu, jedan u Budimpešti, i jedan prilikom ultramaratona Sombor – Baja.

U ovom periodu osim pomenutih maratona uspešno sam istrčao i ultramaratonsku trku Osijek-Apatin od 52 km za šest sati i tri minuta, kao i 88 polumaratona od 21 km, najviše od svih mojih dragih kolega Somboraca.

11. maraton na pragu 8.decenije života

Kako i zašto je nastala internet adresa www.somaraton.org.rs?

Pošto sam zavoleo trčanje na duge staze, rodila se ideja da bi bilo dobro da napravim internet prezentaciju za polumaratonce/maratonce kako bi se ova sportska disciplina još više prezentovala novim potencijalnim trkačima, koji ne mogu imati vrhunske rezultate, ali žele da uživaju u trčanju, kao i ja. Stoga sam na njeb stranici stavio fokus na objavi rezultata sa foto i video prilozima, kao i najavi predstojećih trka. Posebno sam pazio, kao i dan-danas, da rezultati budu kompletni i tačni, a da na fotografijama budu viđeni, ne samo pobednici trke, nego i svi drugi učesnici na trci.

Da bih dodatno motivisao trkače napravio sam Rang liste za maratonce i polumaratonce, i u muškoj i u ženskoj konkurenciji, u nameri da rezultati privuku što veći broj zaljubljenika u trčanje. Pokazalo se da je Rang lista bila pun pogodak, jer se broj trkača povećavao iz godine u godinu.

Tako je i nastao internet portal njnjnj.somaraton.org.rs gde su mnogi trkači kao i trkači/početnici dobijali sve osnovne informacije o trčanju u našoj okolini, objave rezultata i prelepe slike sa svojih maratona.

Kako je nastao sam klub Ark So maraton?

Godine 2010. osniva se Atletsko rekreativni klub „Somaraton“ Sombor gde svake godine raste broj novih članova – ljubitelja trčanja, a trenutno klub ima 150 članova. Razvojem društvenih mreža i redovnim vođenjem somborskog sajta primećeno je da se sve više naših sugrađana prijavljuje i učestvuje na raznim trkama, polumaratonima i maratonima širom naše zemlje.

Iz godine u godinu upoznajem sve više trkača-maratonaca ali te 2008. godine morao sam probati i reći sebi kako možeš da se družiš sa maratoncima ako sam nisi istrčao nijedan??? I eto samo sam se prepustio i uživao u svakom pređenom km i ispunio desetogodišnji cilj – 11 istrčanih maratona.

Imate li neku poruku za čitaoce?

Ovim putem pozivam sve mlade da se uključe u sport, da ne čekaju lepše vreme nego samo da obuju patike i krenu na „svoju stazu“, prema svom klubu u susret novim ciljevima i izazovima, za dobro zdravlje, a telo i um će im sigurno zahvaliti na tome.

Pročitajte i ostale fenomenalne tekstove na blogu vanjavulin.com

ПретходниDONACIJA U VIDU DEČIJEG IGRALIŠTA
СледећиOvo čokoladu pretvara u „lek“

ОСТАВИТЕ КОМЕНТАР

Напишите коментар!
Молимо Вас упишите име

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.