Knjige koje čitam ove jeseni

Crni petak

Od skora sam počela ponovo da čitam. Da, dobro čujete. Kao klinka gutala sam knjige i silno se žestila kada ne razumem pročitano, ne shvatajući da sam suviše mlada da bih razumela određene autore. Ipak, proždrljivo sam gutala sve što je bilo u maminoj biblioteci, iako ništa od toga nije bilo primereno mom uzrastu i mojim interesovanjima. Uvek sam prva čitala sestrinu lektiru koja je do poslednjeg dana čamila na njenom radnom stolu, ako vam kažem da je ona pet godina starija od mene, biće vam jasno da sam definitivno imala “pogrešne” knjige u rukama od samog početka moje čitalačke karijere. Paralelno sa čitanjem, obožavala sam da pišem, pa smo se najbolja drugarica i ja besomučno dopisivale putem pisama, govoreći jedna drugoj sve svoje želje, strahove i nade, bez obzira na činjenicu da smo svakako pola dana provodile zajedno. U osmom razredu napisala sam ljubavnu priču na 40 kucanih strana. Po sećanju bih rekla da je užasno dosadna, ali sam ponosna na svoju istrajnost i sigurna u to da je čitalac u meni uspeo da izgradi osobu koja može valjano da piše.

U srednjoj školi sam čitala sve što se moralo čitati, pišući sažetke, a kasnije ih i prekucavajući, kako bi moji lenji drugari mogli, takođe, da i sami dobiju dobre ocene, ali da se ne namuče previše. To moje čitanje “sa olovkom u ruci” naučila sam sama, a posle je moj najdraži profesor na fakultetu zagovarao isti princip. Baš ti fakultetski dani protekli su i hiljadama i hiljadama pročitanih stranica, kako literature za pojedine predmete, tako i književnih dela. Čitala jesam. Ali ne ono što bih JA želela.

Nametanje literature koju čitam nastavilo se i sa prve dve i po godine rada gde sam, kao profesor, pa nastavnik, ponovo, po stoti put čitala lektire i bavila se dodatnom literaturom. Dok sam radila u gimnaziji, bila sam sklona tome da provedem sate čitajući, samo kako bih tinejdžerima ispričala zanimljivu petominutnu priču o nekom važnom imenu iz sveta lingvistike ili književnosti. Nije mi bilo teško. Sad bi mi definitivno bilo jer sam okrenula kuglu svog poslovnog sveta i spustila prst na ono mesto gde slobodno mogu da čitam ONO ŠTO ŽELIM.


Ponovo se osećam kao ona klinka od desetak godina koja oduševljeno prebira po naslovima tražeći onaj najzanimljiviji, a zapravo žudeći da ih SVE pročita. Od silne želje da sa vama podelim oduševljenje zbog vraćene rutine, pišem vam koje to knjige čitam (ili sam pročitala) ove jeseni.

KAD BI SOMBOR BIO HOLIVUD (OMAŽ-ANTIOMAŽ SOMBORSKOM FILMADŽIJI ERNESTU BOŠNJAKU) – RADOSLAV ZLATAN DORIĆ

O tome šta je autora podstaklo da napiše knjigu o slavnom somborskom filmadžiji Ernestu Bošnjaku, on sam kaže:

“Ako sam ja, ponegde, na račun Sombora rekao poneku gorku reč, to je možda zato što sam uočio da se u Somboru čak ni kino klub ne zove imenom Ernesta Bošnjaka i što me je to začudilo; malo je gradova koji bi takvu priliku propustili.”

Ovu knjigu rado će čitati svi filmofili, svi oni koji su se susreli sa odsustvom podrške svoje (male) sredine dok su imali velike ideje, svi oni koji misle baš tako, “velike misli”. Obožavaće je entuzijasti, strastvenici, umetnici i ljubitelji iste.

Tekst napisan u prošlom veku, ali tekst koji je i dan-danas aktuelan i govori o :

ZATVORENOSTI SREDINE I VLASTI PO PITANJU SVEGA NOVOG
Vidite, mladiću, kao i kod svega novog i naprednog… varoš u kojoj živite htela bi i da stisne i da prdne.

ČOVEKU KOJI ŽARKO ŽELI DA SVOJU IDEJU REALIZUJE PO SVAKU CENU, o entuzijasti bez opreznosti čija ideja na kraju priče strada ali on i dalje ne odustaje!
Sve što zamislim, sve što sanjam, čitav jedan svet, lepši i bolji, čitav jedan život, drugačiji… ne kao ovaj koji živim… složiću u niz slika koje ću posle gledati i moći ću da kažem: Evo, ovaj život… ili ovakav san… ili ovo tu… lepše i iznad života što je, stvorio sam ja, Ernest Bošnjak, u tom Somboru.

Ovo je knjiga koja se čita u jednom dahu, gde se malo nasmeje, malo rastuži i nakon koje se shvati, po hiljaditi put, koliko nam je grozna navika da zaboravljamo i negiramo naše velikane. U Somboru su Ernesta sa njegovom čuvenom kamerom stavili na glavnu ulicu, uskoro će da naprave i predstavu o njegovoj ideji… No, da li će to uspeti uspavane sugrađane da osvesti po pitanju svih tih zaborava?

OGREBOTINE – DRAŠKO SIKIMIĆ

Prva Draškova knjiga koja me je oduševila jesu čuveni Smotuljci, nakon toga još više sreće mi je donelo i online upoznavanje samog autora, te sam jedva dočekala njegovu drugu knjigu – OGREBOTINE.

I ova zbirka pesama je kratka,jasna, živopisna, možda malo više “ljubavna” nego što bih to očekivala ali svakako zbog toga samo vrednija. Tek u poznim studentskim godinama zavoleh poeziju i od tada se ona popela na prvu lestvicu mog izbora za čitanje. Draškovo spajanje modernog stiha sa motivom magičnog ženskog stvorenja predstavlja idealan spoj “starog” i “novog”. Žena kao nešto pred čime se i priroda sklanja, pomalo skriveni motiv ljubavi kao princip koji u poeziji postoji isto tako snažan i opipljiv, kakav je od samog njenog početka i kakav i dan-danas postoji u Draškovom stvaralaštvu. Ima tu i drugih tema, naravno, a ja vam izdvajam meni omiljenu pesmu iz ove zbirke:

SKORJELA KRV

Gde srljaš? U novi početak?

Živi malo u ruševinama

voli svaki slomljeni kamen,

udiši barut svog uništitelja,

progutaj šaku zemlje,

bez prozora gledaj u svijet,

nek te svako mesto bode,

posjeci se gđe god dirneš,

nek ti život upadne u oči,

čim ih otvoriš,

nakon neprospavane noći;

i ako ikada kreneš novom početku,

zakasni do vrhunca sumnje,

i ponesi kamene oštrice,

miris baruta i skorjelu krv.

U razgovoru sa Draškom, dogovorili smo se da jedne OGREBOTINE on pokloni VAMA! Sve što treba da uradite jeste da prvi ostavite komentar baš ovde, na blogu- Dakle, pišite mi komentar ako želite da pročitate ovu knjigu :-).

OBLOGE OD MASTILA – BOGDAN STEVANOVIĆ

Još jedan muškarac koji toliko muževno, a toliko otvoreno piše o svojim emocijama. Iskren i smislen, bez dlake na jeziku, piše o važnim društvenim temama. Popularnost stečenu pisanjem uspeo je da iskoristi u humanitarne svrhe i zato jedno veliko BRAVO za čuvenog Blogdana! Dok ja ovo pišem, Bogdan pešači od Beograda do Niša, već danima, a tamo će biti u ponedeljak gde će potpisivati svoju knjigu. Svi možete pomoći ovom divnom humanom čoveku u njegovoj misiji, tako što ćete poslati SMS “pruži korak” na 1150 i time pomoći da se završi poslednja faza renoviranja dečjeg hemato-onkološkog odeljenja u Nišu. Moj način da podržim ovu akciju – na ovom linku možete osvojiti Blogdanovu knjigu time što ćete uraditi screenshot poruke poslate na 1150!

Ono što nam je zajedničko, i Bogdan i ja pisanje shvatamo kao lek i ono nas oslobađa boli. U njegovoj zbirci priča, nalaze se priče sa njegovog bloga uz nove, još neobjavljene priče. Delić teksta koji mi je omiljeni, ostavljam vam ovde, a vi brzo šaljite SMS-ove da pomognemo mališanima iz Niša koji vode velike borbe!

NIJE DETE DUPE DA GA IMA SVAKO

Nisu deca za svakog, iako svako može da ih ima. Ne morate ostajati u brakovima koji su loši, ali morate i nakon razvoda biti dobri roditelji. Dobri roditelji imaju strpljenja, pažnje i ljubavi za svoju decu. Dobri roditelji komuniciraju međusobno zarad dobrobiti svoje dece. Dobri roditelji ne seru loše jedno o drugom i ne bore se za naklonost deteta jer vaspitanje nije takmičenje nego čast. Dobri roditelji su svesni da deca, ma koliko bila mala, sve znaju jer osećaju svet oko sebe mnogo više nego odrasli.

Ne znam da li ću ikada imati svoju decu. Ili ću gajiti tuđu. Ili ću voleti tuđu kao da su moja. Ali znam jednu stvar. Ne izrastaju deca u loše ljude zbog loših brakova, nego zbog loših roditelja. Ne može dobar brak zamaskirati lošeg čoveka, niti loš brak može uništiti dobrotu u čoveku.

ŽENE KOJE TRČE SA VUKOVIMA – KLARISA PINKOLA ESTES

Za ovu knjgu saznala sam putem društvenih mreža i rodila se jaka predrasuda da je ovaj bestseler feministička, lagana priča o ženama. Ipak, ova knjiga (koju još uvek čitam) ispostavila se kao apsolutno drugačija od svih mojih očekivanja. Ona nikako nije za “razbibrigu”, već, naprotiv, podstiče na razmišljanje o svim zapostavljenim i zaboravljenim aspektima žene, koje često ni mi same negiramo. I baš zbog tog negiranja unutrašnjeg bića često se nalazimo u problemima, nezadovoljne smo, a ni same ne umemo da otkrijemo zašto je to tako.

Mitovi koji su se našli u ovoj knjizi vraćaju me u vreme studija, to je baš jedna od onih knjiga koja se obavezno čita “sa olovkom u ruci”. Autorka, pored mitova, u poređenje uvodi i bajke, knjiga je prepuna simbolike i zato je treba čitati polako, sa mnogo pažnje. Ovo je, definitivno, knjiga nad kojom se čovek mora zamisliti, ona koja nas tera da mislimo o sebi i da o sebi i naučimo. Gledam na nju kako na ohrabrenje svim ženama da slobodno zavire u svoju unutrašnju criaturu i da, najzad, prihvate svoje dvojstvo. Jedva čekam da vidim kroz kakve će me još priče i avanture odvesti ova knjiga…

Mnoge žene se oporavljaju od kompleksa “finoće” zbog kojeg su, bez obzira na to kako su se osećale i ko ih je napadao, reagovale tako slatko da čovek od toga može da se ugoji. Mada su se prijatno smešile tokom dana, noću su škrgutale zubima kao bezdušnici – Jaga u njihovoj psihi se borila za izraz.

Da li ste pročitali neku od ovih knjiga?

Šta vi čitate ove jeseni? Željno čekam vaše preporuke… I za kraj… Ako živite u malom stanu, kao i ja, predlažem sledeći princip – kupujte knjige, pročitajte ih i onda ih poklonite. To je divan gest, a višestruko je korisno i praktično.

Do idućeg čitanja, ostavljajte komentare, šaljite SMS-ove kako biste pomogli našim mališanima, i dodatno osvojili knjigu, vaša

Izvor: vanjavulin.com (Najbolja blogerka iz Sombora)

Obavezno posetite blog i uživajte u tekstovima!

ПретходниSOMBORU NEDOSTAJE OKO 900 MESTA ZA PARKIRANJE!
СледећиGRAŠALKOVIĆEVA PALATA

ОСТАВИТЕ КОМЕНТАР

Напишите коментар!
Молимо Вас упишите име

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.