Od Vukove azbuke do Majkrobit uređaja

Odrasli su s pametnim telefonima i igricama – počeli su sa Besnim pticama (Angry Birds), prešli na Majnkraft (Minecraft), a sada igraju Fortnajt (Fortnight).

Pored srpskog, matemetike i „Sveta oko nas“ u četvrtom razredu osnovne škole uče programiranje.

Učenici IV 3 u osnovoj školi „Mihajlo Pupin“ već dve godine upoznaju se s osnovama algoritamskog razmišljanja na časovima predmeta „Od igračke do računara“. Ovaj izborni predmet uveden je 2010, kako bi se učenici stekli znanja u oblasti informatičke pismenosti.


U trenutku kada je informatika postala obavezan predmet od petog razreda, nastavnici su prošli obuku za nastavu programiranja – učenici će napraviti prve korake na Skretch platformi, zatim će se upoznati s programskim jezicima Python i Java Script.

Iako je zamišljeno da u mlađem razredima ova nastava predstavlja razvoj algoritamskog razmišljanja, učitelji nisu dobili udžbenik, već im je ponuđeno nekoliko sajtova na kojima mogu da pronađu neke informacije.

Učiteljica Gorica Njegovanović za sebe kaže da je „ljubitelj svega digitalnog“, pa je novi program shvatila kao sjajnu mogućnost za učenike.

Ali početak nije obećavao.

„Otvorila sam sajt i videla da postoji igrica Elza po liku iz crtanog „Zaleđeno kraljevstvo“ i Minecraft, pomislila da bi bilo super da Elzu uzmu devojčice, a Minecraft dečaci. Stala sam na trećem koraku i shvatila da moram da krenem od početka“ kaže ona za BBC.

Programiranje bez računara
Kada je počela da istražuje na koje načine može da uvede programiranje u nastavu, saznala je da je nedovoljan broj računara u školi uopšte ne mora da bude prepreka učenju.

Iznenadilo ju je da u se svetu prvi koraci u programiranju uopšte ne prave na kompjuteru. Takozvano unplugged kodiranje podrazumeva učenje šta su osnovne operacije koje su neophodne da bi se neka radnja obavila.

„Cele godine smo radili bez računara, radili smo grafičko kodiranje, binarni jezik, pravili smo ogrlice s šifrovanim imenima, sve smo radili s olovkom i papirom“, podseća se ona. Dodaje da su u početku deca pitala kada će da krenu da rade na kompjuteru, da bi posle par meseci takva pitanja prestala, pošto su deca sjajno reagovala na ovaj način rada.

Među njima već ima onih koji su veoma zainteresovani za programiranje.

„Jedan učenik mi je rekao: ‘Učiteljice, ja već gledam Jutjub tutorijale za kodiranje’, a onda u istoj grupi imate dete koje ne zna da uključi kompjuter. Na nastavniku je da prilagodi ta znanja, koju igricu da mu ponudite – u jednom trenutku jedna grupa je radila Minecraft, a drugi su pravili najjednostavnije programe sa strelicama.“

Roditelji đaka su bili oduševljeni, kaže Negovanović. Neki od njih imaju prijatelje programere koji su im objasnili da je ovaj predmet pravi pogodak.

Što ranije, to bolje
Gorica Njegovanović je svesna da je njen razred izuzetak, iako tvrdi da su je mnoge kolege pitale kako da počnu da predaju na ovaj način.

Iz razgovora s njima je shvatila da mnogi odustaju, jer ne postoji prava institucionalna podrška, a kaže da je veoma teško nekome ko nema dovoljno vremena ili prethodnog iskustva da pronađe te sadržaje i prilagodi ih nastavi.

S druge strane, sve je više privatnih škola programiranja ili radionica za decu koje se organizuju kako bi se đaci zainteresovali za ovu oblast.

Programer Nenad Avramović već dve godine radi s decom kao predavač u IT školi „Kliker“. Kako su u ponudi škole i kursevi za predškolce, Avramović je ubeđen da deca treba što ranije da krenu s učenjem programiranja.

„Mlađa deca su zainteresovanija od starije, jer su kreativnija, a ovaj način učenja podseća na igru“, kaže on.

Slično razmišlja i Mina Marković, programerka u Nordeusu.

„Nikad nije suviše rano. U Velikoj Britaniji deca počinju s pet godina. Oni ne treba da kodiraju, već da steknu naviku da razlože problem na manje celine.“

Kako joj je tata bio inženjer, kompjuter za nju nikada nije bio bauk i od malih nogu je igrala igrice.

Sadašnji posao stvaranja igrica za nju predstavlja „više od sna“. Programiranje je otkrila u srednjoj školi, a internet joj je pomogao u pronalaženju informacija i kurseva u ovoj oblasti.

U „Kliker“ predškolsku decu dovode roditelji, koji su zainteresovani za ta znanja, ali deca se najčešće oduševe onim što uče.

Platforma za učenje programiranja Skretch Junior je osmišljena tako da nije potrebno da dete zna da čita i piše – naredbe su blokovske, slažu se poput puzli , deca intuitivno razumeju šta koja naredba podrazumeva, sve je prikazano grafičkim simbolima.

Neće sva deca postati programeri
Učenjem osnova kodiranja deca stiču veštineza 21. vek, smatra Gorica Njegovanović.

Rešavanje problema je ključno za programiranje i time deca stiču upornost, jer kad nešto ne funkcioniše moraju da pronađu grešku i isprave je.

Programiranje im pomaže i u matematici. Ona spominje da su STEM nauke (science-technology-engineering-mathematics) nauke budućnost.

Digitalna budućnost je postala digitalna sadašnjost, pa su sva znanje o informacionim tehnologijama neophodna.

„Ako žele da budu lekari, advokati ili glumci, ova znanja će im biti korisna“, kaže Mina Marković, ponovivši da programiranje treba da bude obavezan predmet u školama.

Zamisao Evropske komisije je da 50 odsto škola u Evropi organizuje Nedelju kodiranja do 2020 godine.

Pratite nas na Fejsu i Instagramu i budite uvek u toku!

Piše: Jelena Maksimović. BBC novinarka

ПретходниPrva zemlja koja uvodi zabranu korišćenja kreme za sunčanje
СледећиStudent ETF-a osvojio zlato na olimpijadi mikroelektronike

ОСТАВИТЕ КОМЕНТАР

Напишите коментар!
Молимо Вас упишите име

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.