„ODLETEO JE U STROJ VEČNE ESKADRILE“ Uz zvuke „Tamo daleko“ sahranjen pilot u Somboru

Uz zvuke trube i melodiju „Tamo daleko“ u rodnom Somboru, na Velikom katoličkom groblju sahranjen je major Robert Kaloci. Tišina, počasni plotun i poslednji pozdrav „Pilotu Džou“.

U nemoj povorci stotine Somboraca, kolege piloti, ministar odbrane, načelnik generalštaba i specijalni izaslanik predsednika Srbije.

U trenutcima tuge svi su bez reči. Ali kolege piloti nikada neće zaboraviti Locija, rekao je potpukovnik Zoran Lunić.


„Odleteo je u stroj velike večne eskadrile vazduhoplovaca koja ostaje u našim srcima.“

Ovim rečima se od majora Roberta Kalocija oprostio njegov kolega pilot potpukovnik Zoran Lunić, na komemoraciji u Narodnom pozorištu.

Robert Kaloci je bio jedan od najboljih pilota, imao je i zvanje instruktora letenja, a zbog svoje stručnosti bio je i predavač na Vojnoj akademiji. Za svoj rad je više puta nagrađivam, istakao je Lunić.

Potpukovnik Lunić je porodici stradalog pilota obećao da je njemu i Robertovim drugovima ostala obaveza da reše stambeno pitanje supruzi Snežani i sinu Marku koji su sa stradalim pilotom bili podstanari čitavog života.

Pred više od dve stotine kolega, građana Sombora , prijatelja i porodice od Pilota Džoa, kako su ga zvale kolege, oprostio se i njegov kolega sa klase, Vladimir Nikolić. : „Njegov izbor i sreća bilo je nebo, tako je i ostalo“

Porodicu je najviše čuvao i voleo, znasli su to svi piloti, ali velika ljubav pored porodice i nletenja bilo je pecanje. Robert je često je u šali znao da kaže: „Rođen sam da pecam, ali život me naterao da radim“

Ta posvećenost poslu i ozbiljnost odveli su ga na let bez povratka. Još uvek nema zvaničnih podataka i detalja o uzrocima nezgode posade Super Galeba G-4 u kojoj je stradao major Kaloci.

Major Robert Kaloci je od Mostara, preko Zadra, Podgorice, Kovina, Beograda, Batajnice od škole do Vojne akademije bio smireni, odmereni čovek koji je samo beskrajno voleo svoj posao, ali i druženje. Piloti će pamtiti njegov riblji paprikaš koji bi bio najslađi kada Robert upeca šarana.

Supruga Snežana, sin Marko, majka Irina i brat Đura sve vreme bili su zagrljeni, bez reči. Suze u očima Somboraca, ali i vojnika. Otišao je jedan od najboljih.

Izvor: blic.rs

СледећиA u Somboru – Dani Švedske

ОСТАВИТЕ КОМЕНТАР

Напишите коментар!
Молимо Вас упишите име

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.