Svetosavska svečanost u znaku poezije Ljubomira Simovića

U ponedeljak, 27. januara 2020. godine, na Pedagoškom fakultetu u Somboru priređena je tradicionalna Svetosavska svečanost povodom školske slave Svetog Save. Svečanosti su prisustvovali profesori i studenti, kao i član Gradskog veća zadužen za oblast kulture i obrazovanja Nemanja Sarač.

Nakon „Himne Svetom Savi“ koju je izveo hor studenata Pedagoškog fakulteta usledila je pozdravna reč dekana prof. dr Željka Vučkovića. On je istakao da ovaj praznik slavi radost, blagost, mir i razumevanje među ljudima. Dekan je ukazao na to da nas Sveti Sava svojom blagošću, tolerancijom i mudrošću podseća da treba da volimo svoje bližnje, i da kroz zajednicu ljubavi pokazujemo da smo dostojni nastavljači njegovog imena, dela, duha i zaveta.

Kao i prethodnih godina, Svetosavsku besedu o liku i trajanju dela Svetog Save u
našem vremenu govorio je prof. dr Saša Marković. On je u uvodnom delu dao samokritički osvrt na srpsko društvo koji je, po njegovim rečima, neophodan uslov za uspešan oporavak i razvoj srpske duhovnosti. Govoreći o Svetom Savi profesor
Marković je rekao da se on pokazao uzornim u najtežem iskušenju da živi u skladu sa
onim kako o moralnom životu govori. Takođe, istakao je činjenicu da Sava nije bio sklon iluziji da je srpski narod hrišćanski bezgrešan, ali nije odustajao od poduhvata da mu pomogne. Želeo je da zatre sujetu i mržnju među ljudima, a rat obesmisli uvažavanjem ljudi drugog stanovišta. Profesor Marković je naglasio da je nakon okončanja ovozemaljskog života Sava nastavio da živi kroz Svetosavlje kao izraz slobode i smisla istorije u čovekoljublju. Zadovoljstvo je danas težiti putu Svetog Save, jer podsećanje na njega čini da budemo ličnost – istovremeno odavno vidljiva i krajnje neponovljiva, zaključio je profesor Marković.


Stihove akademika Ljubomira Simovića govorili su dr Nataša Gojković i studenti Miroslava Palalić, Anja Bojat, Sanja Boloban i Bogdan Popov. Već nekoliko godina unazad svetosavske svečanosti su u znaku poezije naših najvećih pesnika. Ove godine odabrana je poezija akademika Ljubomira Simovića, poezija dubokog pamćenja koja oslonjena na folklornu tradiciju uspostavlja i živ, dinamičan dijalog sa stari srpskim pesništvom i srednjovekovnom istorijom. Simovićeva poezija nas povezuje sa antičkom Grčkom, Vizantijom, Svetom gorom i Hilandarom.

U muzičkom delu ove svečanosti hor je izveo numeru „Kalakoljni zvon“, a solisti su bili Stevan Rad, Nenad Šarić, Miona Ilić i Isidora Jovanović. Takođe, uz pratnju orkestra pod rukovodstvom MA Zorana Bogdanovića maestralno su izveli i splet narodnih pesama: „Zaspo Janko“, „Oro se vije kraj manastira“, „Pošla moma na voda“ i „Fatiše kolo“, a horom su dirigovale prof. dr Biljana Jeremić i saradnica u nastavi Miona Ilić.

Svetosavsku svečanost je scenski i umetnički uobličio prof. dr Milivoje Mlađenović, dok je konferansje bila dr Nataša Gojković.

ПретходниPredstavljanje romana Marka Tomaša
СледећиPsi lutalice koštaju Sombor milione

ОСТАВИТЕ КОМЕНТАР

Напишите коментар!
Молимо Вас упишите име

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.