U Zapadnobačkom okrugu nedostaju hraniteljske porodice

Nasilje u porodici, zlostavljanje i najgrublji oblici zanemarivanja dece samo su neki od razloga zbog koji se deca izmeštaju u hraniteljske porodice. Iskustva hranitelja su različita, ali su saglasni da deci bez roditeljskog staranja, koja imaju dramatična iskustva, bez osećaja sigurnosti i roditeljske brige, treba pružiti beskrajnu ljubav, pažnju i strpljenje. U Zapadnobačkom okrugu ovu humanost za sada ima oko 120 porodica. U Apatinu ima 12 hraniteljskih porodica, u Odžacima tri i sedam srodničkih, dok je u Somboru i Kuli u hraniteljskim porodicama smešteno 138 dece bez roditeljskog staranja, a potrebe su sve veće.

Svetlani Bogdanović i Editi Mihić zajednička je ljubav prema deci i želja da budu hranitelji. Svetlana ima dvanaest godina iskustva i kod nje je trenutno dečak koji je ostao bez oba roditelja, dok je Edita pružila topli dom zapostavljenoj dvanaestogodišnjoj devojčici.

„Hraniteljstvo ispunjava čoveka. Sama činjenica da mi činimo nešto dobro i da ćemo nekom detetu, kojem je uskraćena roditeljska ljubav i pažnja sve to pružiti, mene usrećuje. Loše su strane to što saznamo kakve sve sudbine postoje. Deca najviše ispaštaju zbog svega toga. Najveći problem je kada dete doživi da mu roditelji ne pružaju ono što mu je potrebno. Devojčica koja je kod mene bila je prilično zanemarena od svoje porodice. Trudim se da joj popunim praznine, i da joj pružim osećaj da ću je zaštiti šta god da uradi da će neko stati iza mene“, kaže Mihićeva, majka i hraniteljka iz Apatina kod koje je dvanaestogodišnja devojčica osam meseci:


Svetlana Bogdanović, hraniteljka je 12 godina, kod nje je trenutno dečak koji je ostao bez oba roditelja:

„Deca u hraniteljskim porodicama su drugačija od ostale dece zbog životnih trauma koje nose u svojoj duši. Prvi dečak, koji je bio kod mene nije mogao da zamisli da se može živeti bez alkohola u kući, bez batina i drugih trauma. Biti hranitelj znači učiniti jedno jako lepo i veliko delo. Dičim se što sam prvog dečaka izvela na pravi put, što sam hranitelj. Majka sam četvoro dece, osmoro unučića i dvoje dece na hraniteljstvu. Poručila bih svima da budu hranitelji, jer ljubavi imamo i treba je pružiti“.

U Zapadnobačkom okrugu hraniteljstvom se bavi oko 120 porodica. Opština Kula je godinama primer dobre prakse.

„Mi brinemo o oko 70-oro dece od kojih je 50-oro naše, a 20-oro sa teritorije drugih opština, kod nas je taj sistem razvijen oblik zaštite“, kaže Gordana Vakula, direktorica Centra za socijalni rad Kula.

U Somboru i Odžacima opada zainteresovanost za hraniteljstvo, dok je u Apatinu intenzivirana poslednje dve godine.

„Trenutno na teritoriji opštine Sombor smešteno je 68 dece, u 50 hraniteljskih porodica. Motivacija poslednjih deset godina je opala“, objašnjava Zvezdana Tepavac, rukovodilac službe za zaštitu dece i mladih u Centru za socijalni rad Sombor.

„U Apatinu ima trenutno 12 hraniteljskih porodica, od kojih u devet imamo smeštenu decu, dok tri porodice iz nekih ličnih razloga nemaju decu, ali postoji potreba za mnogo većim brojem. U javnosti se najčešće spominju razlozi da je materijalno stanje uzrok zbog kojeg se deca izmeštaju kod hranitelja, ali najčešće to nije tako“, dodaje Milka Basta, psiholog Centar za socijalni rad Apatin.

Iskustva hranitelja kažu da deca koja dolaze kod njih nisu nikada imala osećaj sigurnosti, brige i pažnje, zato su strpljenje i ljubav presudni u prihvatanju. Hraniteljske porodice dobijaju i finansijski dodatak, ali to kod njih nisu razlozi zbog kojih napuštenoj i zanemarenoj deci daju nesebičnu ljubav i podršku u odrastanju, koju nisu imali u svojoj porodici.

Izvor: rtv.rs

ПретходниSOMBORSKIM ORGANIZACIJAMA 2,3 MILIONA DINARA IZ FONDACIJE ANA I VLADE DIVAC
СледећиBačko podunavlje – evropski Amazon

ОСТАВИТЕ КОМЕНТАР

Напишите коментар!
Молимо Вас упишите име

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.